Dangubica

Tambura samica je instrument sa četiri žice, dugog vrata i malog korpusa. Najčešće je izrađena od jednog komada drveta (šljive, javora, lipe, kruške, trešnje ili jasena). U početku samica je bila pastirski instrument. Čuvajući stoku pastiri su prvo napravili, a potom i svirali samicu (najčešce sami, otuda i ime). Svaki je pastir izradio samicu prema anatomiji svoje leve šake, pa su dimenzije,  poznatih, najstarijih samica vrlo raznolike. Tokom razvoja samica je postajala sve manja i manja, lakše je bilo napraviti manji instrument, u pastirsku torbu lakše stane, a i prsti samičara su postajali sve spretniji i okretniji. Samica se najduže zadržala u Slavoniji, Baranji, Lici i okolici Bjelovara. Nosi i razne nazive,  u Lici naziva i dangubica.  Majstori ovog instrumenta redovno ga nose na  prela „gdje djevojke  kudilju predu“, a mladići pevaju podoknice, naravno ličke. Po nekima dangubica je u Liku došla iz Slavonije, dok drugi tvrde da je to autohtoni lički instrument.. Poznati graditelj dangubica je Nikola Šporčić iz Kompolja. Dangubica je idealna za improvizacije, a poznata su izvodjenja pesama "Pjevaj mi pjevaj sokole" i "Pregazit ću Kapelu, ličku goru zelenu“