Životopis jednog fotografa

MIRTA DAGELIĆ

Ovo neće biti klasičan životopis iz nekoliko razloga.

Kao prvo, sve manje vjerujem da nam životopisi mogu predstaviti osobu, da ju mogu opisati i približiti nam one važne stvari o čovjeku.

Drugo, ne znam kako se predstaviti kao fotograf u više od nekoliko kratkih i suhoparnih rečenica.

Treće, fotografija je moja velika ljubav, način gledanja na svijet, medij kroz koji sebe dijelim s drugima. Ne mogu pronaći riječi koje bi opisale taj fenomen.

Četvrto, fotografija je u mome životu prisutna neprekidno od djetinjstva i na različite načine. Od zamračene prostorije sa crvenim svjetlom i mirisom kemikalija, preko komercijalnih snimanja, režiranih, naručenih kadrova i razvijanja tuđih uspomena sve do digitalne obrade (novih i starih) snimaka kako bi ih se uljepšalo, popravilo ili stvorilo neku novu stvarnost.

Peto, fotografija je za mene jedan od načina na koji mogu vidjeti nešto drugačiji svijet. Nisam ja posebna u tome, nije to nikakav talent, jednostavno se trudim zastati i pogledati ljepotu u svakom trenutku. Većina ljudi se često niti ne potrudi pokušati.

No, za sve one koji očekuju klasičan životopis navest ću par crtica iz tog dijela svog profesionalnog života:

Imam formalno zvanje fotografa.

Radila sam u nizu foto studija, kao asistent na snimanjima i kao samostalni snimatelj u raznim prigodama. Jedino vjenčanja ne snimam.

Izlagala sam na nekoliko izložbi i dobila nekoliko nagrada što me jako usrećilo, ali ipak ne toliko kao kada fotografijom sačuvam trenutak i atmosferu tog trenutka, kada ona (u meni i drugima) probudi osjećaje.