Kosio kosac livadu i stane gladiti i pooštrivati svoju kosu, da je sve brujila odjekujući’: Kosi kosa! Kosi kosa!
Stoji kosac razmaknutih nogu oštreći kosu, a zec skoči iz grma pred njega i proleti mu između nogu hitro kao strijela. Okrene se kosac za sebe i pogleda zeca u daljini, pak poviče za njim:
- Ded pokušaj još jedamput proletiti, kud si sada, da vidim, kako ćeš, i hoću li ja znati stisnuti noge!
Bilo pak nije! Kosac ne dočeka, da mu zec proleti između nogu.
Dobra zgoda rijetko dolazi u čovječjemivotu; vesela mu majka, tko je upotrebi.

Izašavši medvjed rano u proljeće iz svoje jame, ugleda drijen gdje je ucvatio, a ostala drveta još i nemisle da cvate pa pomisli da će drijen tako i sazreti prije sviju ostalih drveta, pak se izvali poda nj da čeka. I tako ležeći ondje i čekajući da drenjine sazru, ostalo sve voće sazre i prođe.

Pripovijedaju kako je pas, skupivši se u klupko na mrazu od zime, rekao da druge zime ne će čekati bez kuće, nego da će je odmah graditi kako ljeto dođe, dodajući još da mu velika kuća ne treba (kako se bio skupio od zime) i da će je lasno načiniti.
A kad se ljeti na vrućini izvalio i izbacio sve četiri noge i rep i glavu, svako na svoju stranu, onda
rekao:
- Tko će meni ovoliku kuću načiniti?
I tako opet ostao čekati zimu bez kuće.