Slavica Đonović rođena je 1947. godine u Beogradu kao prvo dijete Dušanke (rođene Vunjak) i Mitra Đonovića. Školovanje je završila studijem Fizike na Sveučilištu u Beogradu. Od sredine '70-ih godina radila je u školi za slijepu djecu. 1980. godine rodila je mene, Mirtu Dagelić, koja Vam danas pokušavam dočarati kako je moja mama bila divna. Umrla je u Zagrebu 2008. godine.



Draga mama!

Evo, tu negdje oko mog trideset trećeg rođendana mi je postavljen izazov da napišem nešto o tebi, da te predstavim u par redaka.
Toliko si godina Ti imala kada sam ja ušla u Tvoj život. I tek sada shvaćam da nisi znala sve, da nisi bila spremna na sve izazove koji Te čekaju... shvaćam jer ja nisam spremna i ne znam sve odgovore, a cijeli sam život bila uvjerena da Ti znaš sve. I sada tako osjećam, iako moj razum to odbacuje kao nemoguće.
Jer mi nedostaješ, nedostaju mi Tvoji savjeti, Tvoja pažnja i briga, Tvoja rješenja, Tvoj pogled na mene.
Hvala Ti mama! Hvala Ti za...
...hvala Ti za to što si usadila u mene želju za znanjem, napredovanjem i otkrivanjem svijeta.
...hvala Ti jer si uvijek vjerovala da sam upravo onakva kakva trebam biti i istovremeno me poticala da budem još bolja
...hvala Ti jer sam od tebe naslijedila prekrasan um koji može razumjeti i izgubiti se u apstraktnom.
...hvala Ti što si me naučila da nisu sve stvari vidljive očima i da postoje svjetovi manji od našega; samo treba vjerovati.
...hvala Ti što si me vodila na mjesta koja mi i danas puno znače i jako su mi koristila u životu. Tek danas razumijem Tvoju modernost.
...hvala Ti što si na mene prenijela univerzalno istinite ideje i bila dovoljno strpljiva da se u njih uvjerim sama.
...hvala Ti što si tražila najbolje i vodila me sa sobom tim (svojim) putem. Barem dijelom tog puta.
...hvala Ti što si bila uz mene svaki dan, svaki sat i svake minute.
...hvala Ti što si i danas uz mene.
...hvala Ti što si me pripremila za život. Jer, dok god ja živim – živiš i Ti. Sa mnom, u meni, kroz mene, svaki dan.
Znam da ne sjediš na nekom oblaku gledajući na moj život s odobravanjem ili neodobravanjem. Jer mi vjeruješ i jer vjeruješ sebi – naučila si me sve što mi treba za ovaj svijet.
Svejedno mi nedostaješ...
Mirta